AST - AMERICKI STAFORDSKI TERIJER

Post: #1Američki Stafordski terijer
izvor:http://www.vauvau.net/

Nastanak rase AST se vezuje za period 19.vjeka kada su neki ljubitelji buldoga, u žaru popularnosti borbi pasa, odlučili da stvore rasu koja bi odgovarala zahtevima borilačkih arena. Ukrštajuci rase koje su vazile za najizdržljivije, najotpornije i pre svega najsnažnije, stvoren je pas snage buldoga, ali manje veličine (uticaj terijera) što mu je omgućavalo veću okretnost i brzinu. Ovog psa nazvali su bull and terrier. Sa njime su ljubitelji izlazili na borbe, ali su ih intenzivno i izvozili iz Evrope u Ameriku.

Preovladala je potreba za korisnim psima u domaćinstvu, te je ovaj pas našao primenu kao čuvar kuće i imanja ili kao čuvar stoke i pomagač u lovu. Različiti uslovi života i način života uzrokovali su i različite tipove ovih pasa koji su sada poceli fizicki da se razlikuju jedan od drugog. Psi koji su zadržavani na imanjima kao radni, bili su jačeg i većeg tela. Kako je vreme odmicalo, oni su postajali popularniji i traženiji. 1936.god. je osnovan prvi Klub pod nazivom Stafordshire Terrier. Danas poznato ime Američki stafordski terijer datira iz 1972.god. Godine rada i stroga selskcija učinile su da ova rasa bude nesto drugačija od one iz koje je nastala tj. američkog pit bul terijera. AST je postao pas koga svaka porodica moze poželeti. Njegova odanost i privrženost vlasniku, kao i izražena inteligencija, stvorile su do njega idealnog porodičnog psa. Kada se tome i doda njegov zaštitnicki karakter-naročito prema deci, onda nema dileme o kakvom se psu radi.On je odličan radni pas koji se pokazao i dokazao u gotovo svim psecim disciplinama i aktivnostima.

STANDARD RASE
AMERIČKI STAFORDSKI TERIJER
[FCI No. 286]
Originalni naziv pasmine: AMERICAN STAFFORDSHIRE TERRIER
Zemlja porijekla: USA
Grupa: 3
Opšti izgled:
Američki stafordski pas treba odavati utisak velike snage na osnovi svoje veličine. To je dobro građen pas, mišićav ali okretan i graciozan, vrlo budno prati okolinu. Treba biti čvrst, ni visokonog ni hrtast. Izuzetno je hrabar.

Glava:
Srednje dužine, duboka, lobanja je široka, mišići na obrazima jako izraženi, stop vrlo izražen, uši visoko usađene.

Uši:
Kupirane ili ne. Ako su nekupirane trebaju biti kratke, u vidu poluruže ili uspravne. Uši koje slobodno padaju kažnjavaju se.

Oči:
Tamne boje, okrugle, smještene nisko i jako razmaknute. Bez bobica na kapcima.

Njuška:
Srednje dužine, zaobljena u gornjem dijelu i naglo se skuplja ispod očiju. Vilice su dobro istaknute, donja je jaka i čvrsta. Usne su čvrste i dobro priliježuće, bez dijelova koji vise. Gornji sjekutići su u uskom dodiru s prednjom stranom donjih sjekutića (makazasto Zubalo). Njuška je apsolutno crna.

Vrat:
Snažan, lagano izbočen, sužava se od lopatica prema zatiljku. Koža nije opuštena. Srednje je dužine.

Lopatice:
Jake i mišićave, lopatice široke i kose.

Tijelo:
Rebra dobro zasvođena, duga prema stražnjem dijelu. Međusobno blizu postavljena. Prednje Noge su dovoljno razmaknute, što omogućava pravilan razvoj prsa, koja su visoka i široka.

Rep:
Kratak u odnosu na visinu, nisko usađen, postupno se stanjuje prema vrhu. Nije ni uvijen, ni uzdignut iznad leđa. Ne kupira se.

Noge:
Prednje noge moraju biti ravne, kosti su jake i zaobljene, podlaktice čvrste i ravne. Stražnje noge su vrlo mišićave, potkoljenice su spuštene i nisu okrenute ni unutra ni prema van. Šape su srednje veličine, zbijene i čvrste. Korak treba biti elastičan, pas se ne smije pri hodu njihati ljuljati.

Dlaka:
Kratka, gusta, čvrsta pri dodiru i sjajna.

Boja:
Dozvoljene su sve boje dlake, jednobojna, višebojna ili šarena. Nepoželjna je sasvim bijela, više od 80% bijele, black and tan (crna s vatrenocrvenom) i boja jetre.

Veličina:
Težina je razmjerna rastu.
Poželjna je visina od
45,72 cm - 48,26 cm kod mužjaka i
43,18 cm - 45,72 cm kod ženki.

Greške:
Kažnjava se depigmentacija njuške, svijetle oči ili kapci bez pigmenta, predug ili nepravilno nošen rep, Predgriz ili Podgriz.

N.B. Mužjaci moraju imati dva testisa normalne veličine, potpuno spuštena u mošnje.

Što se tiče bolesti:
Ovo je uglavnom zdrava rasa, s rasponom životnog vijeka 9 - 15 godina. Neki su skloni displaziji kukova, urođenim srč

i još malo o njima

Prošlost nas uči da je u prošlom stoljeću iz Europe u Ameriku krenula velika masa iseljenika podtaknuta različitim motivima, a najčešče siromaštvom. Kolonisti iz Engleske, Irske, Škotske poveli su sa sobom svoje pse. Kad su prvi put predstavljeni u Americi, ovi psi su se skoro u potpunosti nalazili u rukama „¨Dog Fighting“ sporta i odgajani su za borbe. Ovi tvz. sportisti su veoma zaslužni što se ova rasa održala čistom, bistrom i jakom. Veoma su vodili računao o precima, o njihovim genima, o zdravlju, jer na primjer pas koji nije imao dovoljno velika pluća, da izdrži da se bori sat-dva, bio je osuđen na poraz, isto kao i pas koji ima srčanu manu, jer srce mora bit snažno da bi bilo u stanju da pumpa krv u sve djelove tjela. Zato su se parili najbolji, a to je sačuvalo rasu i napravilo ju takvom kakva je danas.

U Irskoj u perijodu od 1845-1851. god vladala je velika glad, a u pravcu Amerike krenula je prava rjeka kolonista. Zaradivši nešto novca u novoj domovini, kolonisti bi ga ne tako rjetko poslali rođacima u Irsku sa molbom da im nabave kvalitetnog psa borca.
Zato mnogi kinolozi vjeruju da je glavnu ulogu u oblikovanju APBT-a i AST-a odigrao tzv. Irski Pit Terrier. To su bile male životinje težine svega 10-15kg¸. Zašto su ti psi bili tako sitni nije poznato.

Osim Irskih pit-terriera u Ameriku su došli i psi iz Engleske i Škotske. Njih je bilo manje od irskih pasa, ali se zato pouzdano može reći da su to bili mješanci buldoga sa terijerom zvani „bul and terrier“.

Građanski rat je gotovo uništio popularnost pasa za borbe pa su najveću ulogu u oblikovanju vrste imali psi iz drugog vala iseljenika koji je započeo 1865. god. a završio tridesetak godina kasnije. Dominantni psi iz tog vremena bili su Paddy i Pilot, koje je 1880 god. uvezao Charli Liyd. Liydov-ov nadimak bio je Cockney, a označava rođenog Londonca. Stoga se može pretpostaviti da su njegovi psi bili engleskog uzgoja. Ipak teško ćemo ikad saznati koji su to psi došli u Ameriku, možda je najpravilnije reći da je AST direktan potomak najboljih pasa boraca koji su došli u Ameriku u 19st.

ŠIRENJE I POPULACIJA
U početku je popularizacija pasa bila smještena uglavnom na području zvanom New England. To je prilično logično jer se tu nalazi New York, glavna useljenička luka. Međutim kako su useljenici odlazili u bogatije krajeve, tako su sa njima odlazili i njihovi psi.
Amerikanci su svoje pse zvali vrlo slično Britancima: Pit Bull Terrier ili skraćeno, Pit Bull. Međutim, koristili su i ime Pit Bulldog. Doduše oni ne misle na današnjeg buldoga, već na njegove pretke s kraja 18. i početak 19. stoljeća. Može se postaviti pitanje u čemu je bila razlika između američke i engleske varijante Pit Bull Terriera? Sačuvane fotografije, umjetničke slike i crteži nam daju odgovor. Principijelna razlika je u tome što su američki psi imali daleko jači kostur, krupnije glave i mnogo snažnije čeljusti. Da li je ta razlika nastala selekcijom ili zato što su američki psi imali više krvi buldoga, preko svojih irskih predaka, ostaje da se istraži.

PRVI REGISTRI
Godine 1898 grupa lovaca osnovala je registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Glavni motiv za osnivanje UKC –a bio je otvaranje rodovnih knjiga za autoktone američke pse. Među prvim pasminama u registar je ušlao Pit Bull Terrier. I tako dok su jedni predlagali da se upotrjebi ime pit bul terijer i tako naglasi borilački aspekt pasmine, drugi su inzistirali na imenu Amerikan Bull Terier, koji govori o autoktonoj pasmini.

Bilo bi pogrešno pomisliuti da su PBT služili samo za borbe, naprotiv mnogi su život proveli kao farmerski psi univerzalne namjene, a zahvaljujuči izuzetnoj odanosti gospodaru došli su na dobar glas kao kućni ljubimci i dobri čuvari. Na jugu Amerike korišteni su za čuvanj poludivljih krda pa i za lov. Rasa je ubrzo postala vrlo popularna u Americi. Prvi pas koji je bio registriran bio je - Lucenay Pete - koji je igrao u staroj filmskoj komediji. Vjerojatno niti jedan drugi pas nije stekao toliku popularnost kao što je Pete, orginalni “Our gang“ pas. On je jedini pas koji je doživio prelazak iz nijemog u zvučni film. Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalištu. Malo njegovih obožavatelja zna da je smiješni prsten na njegovom oko ustvari pravi (vidi-Riplijev “vjerovali ili ne“).

Usprkos lošim poricanjima ova rasa je doživjela procvat i postala vrlo popularna širom svjeta. Pokazalo se da ova tzv. krvoločna životinja zna biti veoma drag kućni prijatelj, a svojim izgledom izaziva često pažnju kako na ulicama tako i na izložbama pasa.

REGISTRACIJA I NASTANAK IMENA
Oko 1930 god. brojni ljubitelji APBT-a su usmjerili težište svog rada na registraciju te rase u American Kennel Club-u (AKC). AKC osnovan 1881 god. svremenom se razvio u najveću i najutjecajniju američku kinološku organizaciju sa više od 2000 godišnje organiziranih izložbi. Najzaslužnija osoba za registracije pasmine je Wilfred T.Brandon. On je uspio dokazati da APBT ima precizno dokumentiranu prošlost, te da postoji dovoljan broj pripadnika te pasmine uniformne fizičke građe. Njegova zasluga je izrada standarda koji je i danas na snazi.
Godine 1935 je The Kennel Ciub of Great Britain (KC) registrirao englesku verziju psa pod imenom Staffordsire Bull Terrier(SBT). To je konačno potaknulo upravu AKC-a da 1936 god. registriraju američku varijantu psa, ali pod nesretnim imenom Staffortshire Terrier(ST).

Taj naziv izražava izrazito britansko podrijetlo pasmine, ali ni najmanje ne govori o specifičnosti američkih pasa. Sličnost imena SBT i ST je skoro 40 god. izazivala brojne nesuglasice. I ako je namjera bila bila da se proglase različitim pasminama, AKC i KC su se počeli svađati - čija je pasmina izvorna i prava. Posledica svađe je dugogodišnje nepriznavanje ST u Engleskoj i SBT-a u Americi. Večina priručnika u Velikoj Britaniji i danas naglašava da je ST uvećana verzija SBT-a, ali da su u suštini jedna pasmia. To je navelo pojedine uzgajivače da ST-a da 50-tih godina križaju svoje pse sa SBT-om. Tako je nastao pravi rat između uzgajivača ST-a jer mnogi od njih nisu prihvatili SBT-a za istu rasu.

Haward Hadley jedan od od najuglednijih i najcjenjenijih uzgajivača ST je uspio uvjeriti AKC da je rječ o dvama vrstama, razlićitim iako srodnog podrijetla i sličnog izgleda. Tek od tada je kinološka administracija postala svjesna da se u registru nalaze dvje rase gotovo identičnog imena. Zato je početkom 70-tih god. za ST-a ponuđeno orginalno ime Amerikan Bull Terrier, ali su to uzgajivači odbili! Previše vremena i novca su uložili u propagandu imena ST i sada od njega nisu htjeli odustati. Kao kompromis je ime American staffordshire Terrier(AST) uvedeno je 1972god. koje se koristi i danas.